Pripremite se na porast cijena
Što se tiče negativnih strana ulaska u eurozonu gotovo je pa nepobitna činjenica kratkoročnog porasta cijena i strah građana u tom smislu može se smatrati opravdanim posebno u kontekstu trenutnih stopa inflacije. Ipak za očekivati je da će kroz dugi rok inflacijski pritisci splasnuti možda i prije od očekivanog, ali na to će utjecati mnoštvo faktora od daljnjeg razvoja priče oko pandemije, zastoja u opskrbnim lancima, generalnog oporavka gospodarstava i u konačnici razvoja inflacijskih očekivanja. Ovdje treba napomenuti da svi nabrojeni uzroci koji trenutno vode ka većim stopama inflacije nemaju nikakve veze sa procesom uvođenja eura. Ukoliko se pak oni svi održe pod kontrolom onda nas ne bi trebalo biti strah od ozbiljnijih stopa inflacije, koje bi u konačnici mogle zamagliti stvaran efekt ulaska u eurozonu po pitanju porasta cijena.
Spomenuti kratkoročni očekivani porast cijena prije svega se odnosi na očekivano zaokruživanje istih. Primjerice, ako određeni napitak u ugostiteljskom objektu košta 14 kn, ili pak neko pecivo u pekari sedam kn, onda bi prema konverzijskom tečaju EUR/HRK 7,53450 nova cijena napitka trebali biti 1,86 eura odnosno 0,93 eura za pecivo. Hoće li pekar i ugostitelj zaista odrediti takve cijene ili će biti skloni zaokružiti cijenu na dva i jedan euro ili na 1,90 i 0,95? U prvom scenariju došlo bi do porasta cijena napitka za otprilike 7,5 %, a u drugom 2,15 %. Koliko će predložene mjere HNB-a, poput dvojnog iskazivanja cijena i uvođenja etičkog kodeksa, uspjeti spriječiti porast cijena ostaje za vidjeti. Mislim da treba biti realan i kazati da je mala vjerojatnost da će se zaokruživanje cijena svakodnevnih proizvoda spriječiti. U krajnjem slučaju već danas odnosno prije početka obveze dvojnog iskazivanja cijena i pod pritiskom trenutne inflacije pojedini poslovni subjekti mogu krenuti u podizanje odnosno ciljano zaokruživanje cijena, pa na taj način zaobići predložene mjere, a u tom slučaju ćemo već i ranije osjetiti spomenuti porast cijena.
Ako bi se, predviđajući kretanje inflacije u RH, vodili usporedbom sa Slovenijom koja je imala značajan rast cijena ulaskom u eurozonu, onda se očekivanje porasta cijena može samo još jednom potvrditi. Naime, Slovenija je dvije godine po uvođenju eura (2007. 3,17% i 2008. 4,77%) imala najvišu inflaciju u eurozoni (prosjek eurozone bio je 1,85% i 2,89%), koja se tek 2015. pretvorila u deflaciju od 0,77%. Promatrajući duži rok, konkretno deset godina od uvođenja eura, cijene su u Sloveniji u 2015. u odnosu na 2006. mjerene harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena (HICP) u prosjeku porasle za 20,15%, a u EMU-u za 15,4%. U Sloveniji su se cijene stabilizirale na nižim razinama, uglavnom ispod 2%, tek nakon dvije godine. Sličan scenariji dogodio se i u Estoniji, gdje se stopa inflacije nakon tri godine kretanja između 3 i 5%, spustila na niže razine. S druge strane Litva i Latvija su dvije godine nakon uvođenja eura bilježile stope inflacije relativno blizu prosjeka EU-19, da bi nešto veći porast inflacije zabilježile četiri odnosno tri godine od uvođenja eura sa stopom inflacije 1 do 2 postotna poena više od prosjek EU-19. Još jedna zemlja s kojom se volimo uspoređivati je Slovačka za koju također vrijedi potonji scenarij.
Što se tiče strukture potrošačke košarice, prema Zavodu za statistiku Slovenije pregled cijena odabranih roba i usluga pokazao je da su neke cijene znatno porasle u devet godina, npr. šalice kave za 48%, pivo za 42%, a usluge frizera za žene za 29%. U 2006. šalica kave u baru koštala je u prosjeku 81 cent, a 2015. već 1,20 eura. Za prosječnu mjesečnu neto plaću u 2006. u baru se moglo kupiti 955 šalica kave, a 2015. 844. Ipak, treba imati na umu da košarica dobara nisu samo topli napitci, piva, usluge frizera i pekarski proizvodi, nego mnogo širi asortiman proizvoda i usluga, kod kojih do takvog porasta cijene neće doći. Naime, evidentirani su različiti efekti uvođenja eura kod pojedinih vrsta proizvoda, pa je primjerice evidentiran izraženiji rast cijena kod proizvoda uslužnog sektora, kao što su već spomenute usluge u restoranima i kafićima i frizerske usluge, ali i kemijsko čišćenje, rekreacijske i sportske usluge i slično, čiji je udjel u košarici dobara koji se koristi za izračun indeksa potrošačkih cijena relativno mali. S druge strane, kod dobara veće vrijednosti, poput trajnih potrošnih dobra cijene su se zbog veće konkurencije na tim tržištima smanjivale, čime se efekt porasta cijena drugih proizvoda u određenoj mjeri umanjio. Konačan efekt na svakog pojedinca ovisi o sastavu njegove potrošačke košarice odnosno košarica prosječnog umirovljenika koja je sastavljena od proizvoda svakodnevne potrošnje vjerojatno će osjetiti veći udar cijena, nego potrošačka košarica osobe koja ima manji udio dobara svakodnevne potrošnje. Dakle, rizici oko zaokruživanja cijena dobara manje vrijednosti (npr. kava u kafićima) možda su previše naglašeni. Naime, u ukupnoj strukturi mjesečnih rashoda, izdaci za takva dobra (ili usluge) imaju tek manji udio. Stoga je puno važnije pitanje od cijene kave, što će se dogoditi sa cijenama trajnih dobara (televizori, hladnjaci…), kapitalnih dobara kao što su nekretnine i automobili, te u konačnici posebno cijene energenata (nafta, plin, električna energija). Potonje svojim kretanjima značajnije utječe na cijenu prije spomenutih dobara nego što će to učiniti zaokruživanje cijena, a to nam potvrđuju i podaci ovih dana, tjedana i mjeseci, kada se događa porast cijena mnogih dobara, a što nema nikakve izravne niti neizravne veze s uvođenjem eura. Sukus je da treba biti realan i očekivati porast cijena, pri čemu bi se gubitak standarda građana kroz ovaj aspekt trebao anulirati realiziranjem drugih prednosti prije svega nižih kamatnih stopa te u dužem roku porasta plaća u takvoj mjeri da realno građani, unatoč višim cijenama, budu bogatiji.
Konačno, treba se osvrnuti i na cijene nekretnina koje ne spadaju u potrošačku košaricu odnosno njihove promjene se ne uzimaju u obzir prilikom izračuna inflacije, a isto tako utječu na standard građana. Analizirani podaci eurostata za odabrane zemlje ukazuju da uvođenje eura rezultira porastom cijena nekretnina. Uspoređujući prosječne kvartalne podatke u godini prije uvođenja eura (osim za Sloveniju kada je zbog dostupnosti podataka uzeta godina uvođenja eura) i prosječne kvartalne podatke za 2019. godinu u tri je Baltičke zemlje zabilježen veći porast cijena nekretnina u odnosu na stopu rasta cijena nekretnina u eurozoni. U Latviji i Litvi zabilježene su stope veće od 30% odnosno konkretno 44,31% i 36,43%, a u Estoniji je pak zabilježen rast cijena nekretnina od čak 96,05%. S druge strane u Sloveniji, je zabilježena manja (7,32%), a u Slovačkoj (14,58%) otprilike ista stopa rasta cijena nekretnina kao i u eurozoni. Naravno, kretanje cijena nekretnina vezano je i uz ciklička kretanja u gospodarstvu odnosno niz je faktora koji utječu na kretanje cijena istih. Spomenuto treba promatrati i u kontekstu kretanja prosječne neto plaće u ovim zemljama, pa se stoga u sljedećem dijelu posvećujemo toj temi.
OKVIR (IZDVOJENO IZ TEKSTA)
- Kratkoročni očekivani porast cijena prije svega se odnosi na očekivano zaokruživanje istih
- Koliko će predložene mjere HNB-a, poput dvojnog iskazivanja cijena i uvođenja etičkog kodeksa, uspjeti spriječiti porast cijena ostaje za vidjeti
- Ako bi se, predviđajući kretanje inflacije u RH, vodili usporedbom sa Slovenijom koja je imala značajan rast cijena ulaskom u eurozonu, onda se očekivanje porasta cijena može samo još jednom potvrditi
- Slovenski primjer pokazao je, deset godina nakon uvođenja eura, poskupljenje šalice kave za 48 posto, piva za 42 posto i usluga ženskih frizera za 29 posto
- U Sloveniji, kod dobara veće vrijednosti, poput trajnih potrošnih dobra cijene su se zbog veće konkurencije na tim tržištima smanjivale
