Miocevic, D., & Mikulic, J. (2021). Expatriate Adjustment and Engagement with Host Country Gastronomy: Investigating The Role of Identity Projects. Journal of Hospitality & Tourism Research, https://doi.org/10.1177/10963480211014933
Praktična relevantnost provedenog istraživanja
U posljednjih nekoliko desetljeća migracije bilježe značajan porast na globalnoj razini. Prema dostupnim statističkim podatcima OECD-a i UN-a, pretpostavlja se da danas 258 milijuna ljudi živi izvan svoje zemlje podrijetla. U ovoj grupi važan segment predstavljaju iseljenici (eng. expatriates, expats) koji se razlikuju od klasičnih migranata po tome što im je boravak u zemlji domaćina vremenski ograničen, a tijekom života često mijenjaju mjesto boravka. Iseljenik je osoba koja privremeno živi i radi u inozemstvu, ima boravišnu vizu, ali ne i državljanstvo zemlje domaćina. U povijesnoj perspektivi, iseljenici su prvo bili povezivani s pojedincima koji su radili u vjerskim misijama, diplomaciji i međunarodnoj trgovini. Posljednjih nekoliko desetljeća, iseljenici postaju predmet interesa brojnih istraživača u sferi menadžmenta ljudskih resursa gdje se promatrala njihova karijerna tranzicija između podružnica multinacionalnih korporacija. Danas se pojam iseljenika tumači dosta slobodnije te označava visokoobrazovne profesionalce koji su spremni promijeniti zemlju prebivališta u potrazi za kvalitetnijim radnim mjestima koja će im omogućiti bolja primanja i posljedično višu kvalitetu života. Prema globalnim izvješćima o iseljenicima koje redovito objavljuju Internations i HSBC, otkriva se da je prilagodba u novom okruženju jedan od glavnih izazova s kojima se iseljenici susreću. Nemogućnost bolje prilagodbe svakako utječe i na kvalitetu života što se na koncu reflektira u potrošačkim odlukama iseljenika.
[Uvodno predstavljanje rada i autora]
Prema dosad provedenim znanstvenim istraživanjima dokazano je da prilagodba doseljenika okruženju zemlje domaćina vodi ka većoj otvorenosti iseljenika prema prehrambenim proizvodima i markama zemlje domaćina, a što uključuje i ugostiteljsku ponudu odnosno restorane koji nude autentičnu gastronomiju zemlje domaćina. Međutim, dio istraživanja je pokazao i da nisu svi iseljenici jednako otvoreni proizvodima zemlje domaćina te da dio njih pronalazi „utočište“ oslanjajući se na provjerene globalne i inozemne proizvode i marke (pr. globalni lanci brze prehrane). Imajući u vidu ove kontradiktorne spoznaje o iseljenicima i njihovim potrošačkim navikama, Dario Miočević, čiji je istraživački interes usmjeren prema razumijevanju potrošačkih navika migrantskih skupina, je zajedno s kolegom Josipom Mikulićem s Ekonomskog Fakulteta u Zagrebu, proveo primarno istraživanje kako bi se bolje razumio kontekst u kojima iseljenici preferiraju gastronomiju zemlje domaćina, mjerene putem odlaska u lokalne restorane koji nude autentičnu kuhinju zemlje domaćina.
[Nacrt istraživanja i metodologija]
Kako bi istražili kada i koliko iseljenici idu u restorane koji nude autentičnu hranu zemlje domaćina, istražili smo kako prilagodba okruženju zemlje domaćina (po pitanju socijalne i ekonomske infrastrukture) utječe na frekvenciju posjeta takvim restoranima. Korištenjem teorije socijalnog identiteta istražili smo kako identitet koji iseljenici grade putem kulturne integracije (učenjem jezika zemlje domaćina), kozmopolitizma i ukupnog međunarodnog iskustva detaljnije objašnjava ovu vezu. U svrhu testiranja hipoteza, provedeno je primarno istraživanje korištenjem anketnog ispitivanja među 289 iseljenika koji žive u šest zemalja Bliskog Istoka i to u: Azerbajdžanu, Jordanu, Kazahstanu, Kataru, Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Prema recentnim podatcima, zemlje Bliskog Istoka su među najpopularnijim destinacijama te privlače veliki broj iseljenika i dobrim dijelom dijele zajedničku kulturnu i povijesnu baštinu.
[Ključni rezultati istraživanja]
Nalazi generalno potvrđuju da se iseljenici, koji se bolje prilagođavaju socijalnom i ekonomskom okruženju zemlje domaćina, češće posjećuju lokalne restorane. Međutim, nalazi ukazuju i na činjenicu da prilagodba kao isključivi čimbenik nije dostatna te da postoje brojne razlike među iseljenicima s obzirom na njihov socijalni identitet kojeg izgrađuju. Tako bolje prilagođeni iseljenici koji izgrade jaki (vs. slabi) „identitet lokalca“ (boljom kulturnom integracijom učeći jezik zemlje domaćina) ili „identitet kozmopolita“ posjećuju značajno više (manje) lokalne restorane. Međutim, rezultati istraživanja su ukazali kako se hipoteza da veće međunarodno iskustvo također pojačava frekvenciju odlazaka u lokalne restorane ne može prihvatiti jer je uočena dijametralno suprotna tendencija ponašanja iseljenika. Drugim riječima, kod ispitanika koji su dobro prilagođeni te imaju dugoročni iseljenički staž (tzv. iskustveni kapital), odlasci u lokalne restorane nisu toliko interesantni kao iseljenicima koji imaju manje iskustvo. Ovakvi rezultati se mogu objasniti teorijom optimalne različitosti koja govori da pojedinci uz identifikaciju s poželjnim grupama imaju i tendenciju da se diferenciraju unutar grupa. U kontekstu nalaza ovog istraživanja, zaključeno je kako se iseljenici sa značajnim međunarodnim iskustvom žele diferencirati na način da manje posjećuju lokalne restorane tj. imaju tendenciju da se distanciraju od manje iskusnih iseljenika koji pojačanim odlascima u lokalne restorane nadoknađuju manjak međunarodnog iskustvenog kapitala.
[Implikacije provedenog istraživanja]
Rezultati ovog istraživanja ukazuju kako je preferencija iseljenika za proizvodima i uslugama u zemlji domaćina isprepletena kompleksnim psihološkim procesima. Iako bolja prilagođenost iseljenika socijalnoj (pr. stanovanje, zdravstvena skrb) i komercijalnoj infrastrukturi (pr. zabava, shopping, hrana) može objasniti manju odbojnost (i fobiju) iseljenika prema proizvodima zemlje domaćina, konkretna razina prihvaćanja ovisi o njihovim identitetima koje stvaraju putem kulturološke integracije, kozmopolitskog sustava razmišljanja te međunarodnog iskustva. Ovime se implicira da konzumacija prehrambenih proizvodima, kao i sveukupna interakcija s gastronomijom zemlje domaćina, nadilazi funkcionalne aspekte te postaje simbolična omogućavajući iseljenicima da signaliziraju svoje socijalne identitete u novom okruženju. Statistike ukazuju kako broj migracija na globalnoj razini raste, te se nalazi ovog istraživanja mogu predstavljati praktične implikacije marketerima u prehrambenom sektoru i ugostiteljstvu kako navedene identitete iseljenika mogu bolje iskoristit kako bi im se približili ponudom. Primjerice iseljenici koji su uspjeli stvoriti snažni lokalizirani identitet će u većoj mjeri biti zainteresirani za restorane i ugostiteljske objekte koji kao sredstvo promocije koriste tzv. „storytelling“ gdje bi predstavili kulturološki šarm podneblja i izvornost koja se vezuje na gastronomsku ponudu. Ovakve nalaze treba sagledavati i u kontekstu alternativnih mobilnosti, poput globalnog nomadstva koji je sve više karakterističan za profesionalce u IT industriji, a čiji se porast dolazaka bilježi i u Republici Hrvatskoj. Kao i iseljenici, globalni nomadi fluidno nadilaze nacionalne granice te ostaju u destinacijama ograničeno vrijeme tijekom kojega postaju značajan faktor izvansezonske potrošnje čime se daje potpora cjelogodišnjem turizmu destinacije.
[Gdje je studija objavljena]
Ukoliko ste zainteresirani za više detalja, rad ‘ Expatriate Adjustment and Engagement with Host Country Gastronomy: Investigating The Role of Identity Projects‘ je objavljen u časopisu Journal of Hospitality & Tourism Research.